Moj planinarski dnevnik
Planine
Blog
ponedjeljak, kolovoz 15, 2016
Vrijeme avanture: 28. srpnja 2016.

Dolomiti su magično planinsko područje na sjeveroistoku Italije, koje se proteže u dužini od stotinjak kilometara od doline Piave di Cadoro na istoku do rijeke Adige na zapadu. Poznata su turistička meka, i za one koji vole skijanje i zimske radosti, i za one koji vole planinarenje i šetnje prirodom, ali i za one odvažne penjače po dolomitskim stijenama i tornjevima... Nevjerojatne prirodne ljepote uvrstile su Dolomite na UNESCO-vu listu zaštićene baštine. 

Ovo je moj drugi susret s Dolomitima. Prvi je bio prije tri godine, u organizaciji PD „Obruč“ iz Jelenja, kad smo u jednodnevnom izletu ispenjali tritisućnjak – Piz Boe (3152 m). Ove godine trodnevni izlet (28. – 30. VII.) organiziralo je naše PD „Knezgrad“ iz Lovrana. U Dolomitima ima čak 21 vrh viši od 3000 metara. Iako niti jedan od njih nije bio u ovogodišnjem programu, izlet je svejedno bio izuzetno dinamičan i odlično osmišljen.

Program grupe A:

1. dan – staza „Aldo Bonacossa“ kroz slikovite Cadini di Misurina;

2. dan – Monte Paterno i Tre Cime di Lavaredo;

3. dan - Il Nuvoleao i Cinque Torri. 

Program grupe B uključivao je planinske šetnje navedenim lokalitetima.

1. dan… 

Ujutro u 5:30 sati ekipa od 21 planinara okuplja se na odmorištu Rupa i kreće na oko 280  km dug put. Preko GP Šapjane, kroz Sloveniju, do Kozine, u Bazovizzi kraticama do autoceste, pratimo smjer Udine, izlaz s autoceste za Carnia – Tolmezzo, vozimo do gradića Auronzo di Cadoro te dalje do Lago di Misurina, gdje s kraćim stajanjima dolazimo u 10:10 sati.

Vrijeme nam nažalost nije naklonjeno, tmurno je i pada kišica te smo prinuđeni promijeniti program. Nastavljamo s vožnjom preko Passo Tre Croci, spuštamo se u Cortinu d 'Ampezzo te se penjemo na drugu stranu do Passo Falzarego (2105 m). Od Lago Misurina do Falzarega ukupno je 33 km vožnje. S jedne strane prijevoja je vrh Lagazuoi, a s druge Sasso di Stria.



Stari top na prijevoju Falzarego (2105 m)



Na prijevoju



Pogled na Lagazuoi



Gondola za Lagazuoi



Kapelica i u pozadini vrh Sasso di Stria

Nastavljamo još 2 km do Passo Valparola, gdje se nalazi tvrđava - ratni muzej "Tre Sassi", gdje je ujedno i početna točka uspona na Sasso de Stria. Na potezu Lagazuoi – Valporela – Sasso di Stria nalazila se prva obrambena linija Austro – Ugarske vojske. Tvrđava „Tre Sassi“ izgrađena je 1897. u svrhu obrane južne granice monarhije, a kasnije je modernizirana.

Kraljevina Italija u rat ulazi u svibnju 1915. na strani sila Antante. Već u srpnju 1915. talijanska artiljerija je s položaja na Cinque Torri (5 tornjeva) granatirala austro – ugarske položaje i uništila tvrđavu, koja je tada napuštena. Danas je tvrđava spomenik i ratni muzej s brojnim svjedočanstvima o okrutnim „dolomitskim bitkama“ tijekom Prvog svjetskog rata. Može se vidjeti ratne odore, oružje, municiju, granate, ratnu opremu, mnogobrojne predmete za svakodnevnu upotrebu, medicinske instrumente, fotografije i druge zanimljive izloške o suludim ratnim događanjima. 



"Tre Sassi" - nekad tvrđava, danas spomenik i ratni muzej




Raznovrsne vojne uniforme



Odora za okrutne alpske zime



Izložene puške s bajonetama



U društvu vojnika



Medicinski pribor

Tvrđava je imala okretnu blindiranu kupolu za osmatranje te topove kalibra 80 mm i 60 mm. Meni osobno je „zapela za oko“ fotografija ogromne eksplozije na obližnjem vrhu Lagazuoi Piccolo. Naime, talijanska je vojska 1917. godine prokopala tunel ispod neosvojivih austro - ugarskih položaja u vršnom dijelu planine, napunila ga s 34 tone eksploziva i digla brdo u zrak. 

Svakako preporučam posjet tvrđavi - ratnom muzeju, kako biste razgledali izložene dokaze o tragičnim ratnim zbivanjima i po tko zna koji put se uvjerili u okrutnost i besmislenost ratova. Radno vrijeme muzeja je 10:00 - 12:30 i 13:30 - 17. 00 sati. Pojedinačna ulaznica iznosi 7 Eura, a za grupu je 6 Eura.



Fotografija eksplozije 1917. na Lagazuoi



Puškomitraljez - nekad na položaju, danas u muzeju



Granate, bombe, meci...



Replika vojnika koji osmatra prilaz tvrđavi

Nakon posjete muzeju odlučili smo se popesti na obližnji vrh Sasso di Stria (njem. Hexenstein) visine 2477 m na čijem vrhu se nalazi iz daljine vidljiv križ. Druga grupa odlučila se žičarom „popeti“ na susjedni magloviti Lagazuoi Piccolo (2778 m). Kad smo krenuli prema vrhu Sasso di Stria nismo ni slutila kakva nas istinska avantura očekuje.

Gledajući vrh s ceste činio nam se samo jedan od običnih vrhova na koji ćemo se neplanirano popeti kako bismo upotpunili jedan tmuran i kišovit dan. No, nakon 15-tak minuta hoda shvatili smo da nismo na nekoj običnoj planini, već da nam slijedi istraživanje labirinta ratnih staza koje vode rovovima, klancima, tunelima, bunkerima. Austro – ugarska vojska napravila je od ove moćne planine snažno utvrđenje s kojeg je mogla kontrolirati okolne doline i jedan od strateški vrlo važnih alpskih prijevoja – Passo Falzarego.



Iznad tvrđave je stjenoviti vrh Sasso di Stria



U početku nismo ni slutili kakva nas avantura očekuje



Nailazimo na uređene rovove



U rovu



Podzemni objekti



Labirint rovova



Istraživanje rovova

Kao i na mnogim drugim mjestima u Dolomitima tako i ovdje veličanstvena priroda krije ono mračno svjedočanstvo ljudske gluposti. U međusobnim razgovorima ne možemo se načuditi kolike su bile muke i žrtve vojnika da se izgrade svi ovi silni položaji, ili pak patnje kasnije kada je te iste položaje u ledenim alpskim zimama trebalo zadržati. 

Šteta da je dan oblačan i maglovit pa smo uskraćeni za poglede na okolne planine i doline. I kišica polako počinje rominjati i kvari nam doživljaj. Ali svejedno mi istražujemo... Svatko je za sebe pronašao neku stazu, neki rov, neki skriveni bunker ili kavernu kojom se dolazi do ruba stjenovite litice. Zanimljivo je da rovovi u konačnosti vode sve do samog vrha planine. U jednom većem klancu nailazimo na snijeg, a malo dalje prolaz nam omogućuju željezne, a potom i drvene ljestve.



Kaverna do ruba litice



Zanimljiv bunker - nazvali smo ga "Medvjeđa glava"



U jednom od bunkera



U sniježnom klancu



Uspon metalnim ljestvama



Drvene ljestve u rovu

Nakon sat vremena vrludanja ratnim položajima okupljamo se na vrhu Sasso di Stria kod drvenog križa. Pod križem je spomen ploča i metalna kutija s upisnom knjigom. Nebo nam se barem malo smilovalo, pa se otvorio pogled prema dolini i prijevoju Valparola. Ovaj vrh inače je izvrstan vidikovac, ali danas su susjedni Lagazuoi i ostali visoki dolomitski vrhovi ostali skriveni u oblacima.



Rovovi vode do samog vrha



Ekipa kod križa na Sasso di Stria (2477 m)



Susjedni Lagazoui u oblacima



Nakratko se otvorio pogled prema Passo Valparola i okolini

Na povratku opet istražujemo, i opet pronalazimo nešto novo, neki novi skriveni detalj. Navodno postoji i neka zanimljiva staza s vojnim objektima, podzemnim hodnicima i utvrdama oko same planine. Zaključujemo da se ovdje vrijedi vratiti jednog ljepšeg dana i razgledati ove objekte koje je svojim rukama u teškim ratnim vremenima i uvjetima stvarao čovjek – vojnik i patnik. 



Ponovno u klancu



Na povratku pronalazimo neke nove skrivene detalje



Povratak na prijevoj Valparola

I tako smo vrlo dobro iskoristili tmuran i kišovit dan. Uslijedio je povratak na Lago di Misurina i dalje uzbrdo cestom do planinarskog doma - Rifugio Auronzo, gdje smo imali organiziran smještaj.

Dom je dostupan automobilom, a za prilaz i parking po automobilu plaća se naknada od 25 Eura (do 15 sati) odnosno 16 Eura (iza 15 sati) plus dodatnih 9 Eura ako se ostaje više dana. Ukoliko se ima rezerviran smještaj, s domarima se može dogovoriti popust, pa su nama tako od 5 automobila 3 bila besplatna. 

Slijede nove "lude" avanture dolomitskim vrhovima o čemu čitajte u slijedećem postu... Do tada - lijepi pozdrav...

 

Orijentaciona satnica:

Passo Valparola (2183 m) - Sasso di Stria (2477 m) ........ 1:00 h

Sasso di Stria (2477 m) - Passo Valparola (2183 m) ........ 0:45 h

                                                           Ukupno: .............................. 1:45 h

 

 

CoolCoolKissKissKissCool




 




planinarstvo @ 11:38 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, kolovoz 3, 2016
Vrijeme avanture: 17. srpnja 2016.

Ujutro u 8:30 sati glavnina grupe napušta Dom na Zelenici i započinje spust natrag neoznačenom, mjestimično dosta strmom stazom kroz šumu do Ljubelja. Bilo je želja da se put nastavi grebenom Ljubeščice na drugu stranu do Koče na Ljubelju, ali zbog skliske i opasne staze odlučeno je da se spustimo do Ljubelja ovom sigurnom stazom. Za 50 minuta dolazimo na parkirališta u Ljubelju u blizini tunela.  Prije nastavka planinarske avanture zadržali smo se pola sata na Ljubelju.  

Tunel na Ljubelju dužine 1561 metar prokopali su vojni zarobljenici iz logora Mauthausen pod Ljubeljom 1944., koji je nakon dodatnog uređenja 1963. i službeno otvoren za promet. Stara ljubeljska cesta nekad je bila najstrmiji (32 % uspona) cestovni prijelaz u Alpama, a danas  je zatvorena za promet vozila te se koristi za pješačenje, kao sanjkalište, a na njoj se organiziraju i utrke starih motocikala.  



Pokret sa Zelenice



Pogled na današnji cilj - Košuticu



Spust do Ljubelja

Po makadamskoj, staroj Ljubeljskoj cesti lagano se uspinjemo u dugim serpentinama 40 minuta do Koče na Ljubelju (1369 m). Prijevoj preko Ljubelja korišten je još u antici kao trgovački put, krajem XVI. stoljeća izgrađena je preko njega cesta s tunelom tik pod vrhom. Kasnije je skinut strop tunela i napravljen 130 m dug stjenoviti usijek na kojem su postavljena dva obeliska u čast cara Karla VI. 



Putokazna ploča na Ljubelju



Po makadamskoj cesti prema koči



Pogled na Grunt (lijevo) i Košuticu (desno)



Koča na Ljubelju (1369 m)



Osvježenje onog ozbiljnijeg dijela ekipe



Na starom prijelazu na prijevoju Ljubelj (1369 m)

Zadržali smo se pola sata na terasi ispred koče kako bi marendali, osvježili se i uživali u pogledima. S terase pruža se lijep pogled na početni dio grabena Košute s Velikim vrhom te na naš slijedeći cilj – Košuticu. Preko najstarijeg cestovnog prijelaza u Europi iz 1728. prelazimo u Austriju te se makadamskom cestom spuštamo 5 - 6 minuta do žutim tablama označenog križanja. 

Skrećemo desno u šumu, te nastavljamo blatnjavim i skliskim terenom obraslim različitim raslinjem u umjerenom usponu do graničnog grebena. Ovdje se otvaraju lijepi pogledi na dio grebena Košute, Ljubelj, Begunjščicu, Vrtaču… Staza prolazi rubom travnatog grebena, a njegova južna padina je izrazito strma, pa malo više opreznosti naročito kad je teren sklizak nije na odmet. 



Žuti austrijski putokaz - do Košutice 2 h



Križanje na kojem skrećemo prema šumi



Pogled na Vrtaču koju smo ispenjali jučer



Blatnjavom stazom kroz šumu



Poziranje na grebenu

Oštar i strm uspon 15 - tak minuta kroz visoku travu i raslinje koji nas je malo i oznojio, možda je i najteži na cijeloj stazi prema košutici. Na kraju uspona treba svladati metalne ljestve i jednu kratku ispostavljenu, ali sajlama osiguranu policu. Kroz sve rijeđu šumu izlazimo na neizraziti vrh Grunta odakle staza dalje prolazi pitomijim krajolikom kojim dominiraju grebenski pašnjaci po sredini kojih je duga drvena granična ograda.

Vršna špica Košutice izdiže se iznad pašnjaka. S austrijske strane vrh je stjenovit dok je na slovenskoj strani gotovo do vrha obrastao šumom. Nakon kraćeg odmora nastavljamo u laganijem ritmu preko pašnjaka do križanja pod Košuticom, družeći se pri tom s brojnim konjima.



Oštar uspon kroz travu i raslinje



Po metalnim ljestvama



U druženju s pitomim konjem



Ispred nas vršna glava Košutice

Dolazimo do križanja s kojeg se desno odvaja staza prema planini Korošici (15 min). Na ovo križanje ćemo se kasnije ponovno vratiti.Samo 5 minuta dalje je novo križanje, gdje se lijevo na austrijsku stranu odvaja staza za Hajnžev graben (3 h) i Koču pod Košutom (5 h). Odavde kreće 45 minutni strmi uspon na vrh Košutice. Ekipa je udarila žestok tempo prema vrhu. Tata malo zaostaje, pa sam odlučila pričekati ga i pridružiti mu se na usponu.

Dan je i danas podosta tmuran, ali vidici su osrednji i dobivanjem na visini sve dalekosežniji. Ekipa se okupila na vrhu Košutice (1968 m) i iskoristila vrijeme za marendu, a tata i ja morali smo obaviti neizbježan posao upotpunjavanja naših dnevnika novim žigom. 



Uspon po vršnim padinama 

 

Pogled na Ljubelj, Begunjščicu, Vrtaču



Stijene susjednog Velikog vrha na Košuti



Ekipa na vrhu Košutice (1968 m)



Metalni žig na stijeni 

Košutica, Ljubeljska Baba, Loibler Baba, samo Baba, a na kranjskoj starni i Korošica više je naziva za ovu planinu, koja se odlikuje lijepim vidicima na celovšku kotlinu na austrijskoj strani, na Grintovce, Košutu, Karavanke, pa sve tamo do Triglava…

Od Ljubelja, ne računajući zaustavljanja za uspon do vrha Košutice treba 2:45 sati, a od Koče na Ljubelju oko 2 sata. Pri tom usponu treba svladati visinsku razliku od oko 1000 metara. 



Tata na vrhu 



Vrh Košutice i iza nazubljeni greben Košute



Na razglednom vrhu

Ekipa žuri dalje. Moramo i mi. Posebno oduševljava pogled u dubinu na zelene pašnjake planine Korošice, jedne od najljepših u Karavankama. Spuštamo se natrag do križanja, gdje skrećemo lijevo prema planini Korošica. Ubrzo nailazimo na prve kravice koje bezbrižno pasu i šeću se planinarskom stazom.

Dolazimo na otvorene pašnjake na jugozapadnim padinama Košutice na čijem rubu se nalazi pastirska koča planine Korošica (1554 m). Spust od vrha do planine traje 45 minuta. Neki su se počastili čajem, neki pivom, neki sokom, a mi nismo mogli odoljeti, a da se ne počastimo pravim svježim kiselim mlijekom. Poseban je gušt bio uživati u ovim prirodnim delicijama.



Planina Korošica s vrha Košutice



Skretanje prema planini Korošica 



Po kolnom putu



Kolona planinara i stado krava na planini Korošici



Pred pastirskom kočom na Korošici (1554 m)



Koča na rubu pašnjaka i stijene Velikog vrha

Preostaje nam još povratak do Ljubelja po dobro održavanoj staroj „lovskoj poti“. U početku prolazak naše planinarske kolone položenom, ali uskom stazom otežava poduža kolona kravica ispred nas. Dio njih smo nekako uspjeli izbjegnuti na samoj stazi, ali dio nismo uspjeli sve do drvene pašne ograde, gdje su kravice bile prinuđene pustiti nas dalje. Bilo je baš zanimljivo… 

Nakon prelaska preko pašnjaka s brojnim konjima naša staza počinje se sve  izraženije spuštati u brojnim serpentinama kroz šumu prema Ljubelju. Staza nije markirana, ali nije nikakav problem slijediti ju. Na dnu prelazi preko presušenog potoka do makadamske ceste kojom konačno izbijamo na glavnu ljubeljsku cestu. Kao "poslastica" za kraj uslijedilo je još 15-tak minuta uspinjanja po asfaltu do parkirališta na Ljubelju, gdje nas je nestrpljivo čekao preostali dio ekipe. Od planine Korošica po "lovskoj poti" do Ljubelja trebalo nam je 1:20 sati.



Kravice na čelu kolone



Obožavam konje



Spust u serpentinama po "lovskoj poti"



Po makadamu do ljubeljske ceste



Crkva u Ljubelju

Tu je bio kraj dvodnevne planinarske avanture... Današnja tura od Zelenice preko Ljubelja do Košutice i povratak na Ljubelj bila je duga 14,4 km, pješačili smo 5:40 sati, a pri tom smo se popeli 1081 m i spustili 1555 m. Uslijedio je još zajednički ručak u "Gostilni Ankele" u Podljubelju i povratak na naš Kvarner…

U slijedećim postovima putujemo i planinarimo malo dalje... Selimo u veličanstvene DolomiteKiss... 

 

Orijentaciona satnica:

Dom na Zelenici (1536 m – Ljubelj (1058 m) ……………….. 0:50 h

Ljubelj (1058) – Koča na Ljubelju (1370 m) …………...……. 0:40 h

Koča na Ljubelju (1370 m) – Košutica (1968 m) …………... 2:05 h

Košutica (1968 m) – Planina Korošica (1554 m) ……………0:45 h

Planina Korošica (1554 m) – Ljubelj (1058 m) ……………... 1:20 h

                                                        Ukupno: ………………….....  5:40 h

 

 

CoolCoolKissKissKissCoolCool

planinarstvo @ 22:54 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Glazba
Nema zapisa.
Arhiva
« » kol 2016
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
194597
Završene obilaznice dosad
 
Index.hr
Nema zapisa.