Moj planinarski dnevnik
Planine
Blog
subota, srpanj 1, 2017

Vrijeme avanture: 20. kolovoz 2016.

UVOD...

Prvi moj susret s Dolomitima dogodio se u kolovozu 2013. kada sam s članovima PD Obruč iz Jelenja popela Piz Boe (3152 m). Na prvi pogled zaljubila sam se u te čudesne planine, a posebno u njihovu „kraljicu“ – Marmoladu, na čije zasniježene vrhove je neprestano skretao moj pogled. Od tada „kraljica Dolomita“ stalno je prisutna u mojim mislima i mojim snovima...

Jednostavno morala sam ostvariti i taj moj planinarski san… Nemam pojma zašto je to bilo tako – da li zato što bi to bio moj najviši ispenjani vrh, možda jer je to najviša točka u Dolomitima, možda zato jer bi to bio moj prvi uspon ledenjakom, ili pak zato što me ta planina jednostavno onako na prvu začarala…

Od početka mojih snova o Marmoladi do njihova ostvarenja prošle su pune tri godine... Budući da tata nije iskazao neki interes, jer kako kaže može se uživati u planinama i bez „prtenja“ po ledenjaku, morala sam potražiti neku drugu ekipu za uspon na Marmoladu.

Čim sam saznala da PD Kamenjak iz Rijeke organizira uspon na Marmoladu  odmah sam se prijavila. Vodič me ispočetka i nije doživljavao previše ozbiljno. Razumijem ga – nisam članica Kamenjaka, nije me poznavao, nikad prije nisam hodala ledenjakom… No, moja uvjeravanja da sam spremna za ostvarenje svog sna, ipak su polučila rezultat. Toplog kolovoškog dana s punom opremom za visokogorski uspon prošetala san riječkim Korzom, kako bih se upoznala s vodičem i uspješno odradila svojevrsnu „provjeru znanja“.

Dereze i cepin posudila sam od kolege Silvana iz mojeg PD Knezgrad iz Lovrana. Od njega sam dobila i osnovne informacije o korištenju opreme, a travnata strmina pored kuće bila je moj zamišljeni "trening" ledenjak.

AVANTURA POČINJE...  

Pun autobus planinara u ponoć kreće s Jelačićeva trga u Rijeci prema odredištu. Ostvarenje mog sna sad je tako blizu… Vremenska prognoza nije baš obećavajuća, ali nadam se da vrijeme neće pokvariti naš plan. Ujutro, nešto prije 7 sati stižemo na obalu jezera Lago di Fedaia, koje je ishodište ove pustolovine. Netom prije dolaska sam se probudila, a pogled se sam usmjerio gore visoko prema Marmoladi. S južne strane stjenovite okomice njenih vrhova izgledaju veličanstveno i nepristupačno. Adrenalin i pozitivan naboj u meni sve više raste. „Kraljica“ Dolomita s nestrpljenjem me očekuje. 

Lago di Fedaia (2053 m) umjetno je jezero dužine oko 2 km u potpunosti uklopljeno u ovaj alpski ambijent,. Nastalo je 1956. izgradnjom 57 m visoke i 620 m duge betonske brane. Nakon marende i pripreme opreme prelazimo branu i pješačimo do donje stanice žičare, kojom ćemo se odvesti do planinarske kuće – Rifugio Pian dei Fiacconi 2626 m).



620 m duga brana jezera - Lago di Fedaia (2053 m)



Početna točka - Rifugio Castiglioni Marmolada (2058 m)



Preko brane prešli smo na drugu stranu jezera



Na Marmoladi nalazila se bojišnica u I. svjetskom ratu

Brojnija grupa „B“ kreće odmah prema domu planinarskom stazom, uz lokalitete iz I. svjetskog rata. Moja grupa „A“, koju čine svega osmorica odvažnih planinara, pijuckajući kavu sačekala je polazak prve žičare (8:30 h). Žičara je posebna, nikad nisam vidjela takvu, vjerojatno je jedna od starijih u Dolomitima. Potrebno je potrčati i uskočiti u košaru, što i nije tako jednostavno s obzirom na ruksak na leđima i neveliku košaru. Nisam na vrijeme uletjela u prvu, ali sam se ipak nekako uspjela utrpati u drugu i sama „odlepršala“ prema planinskim vrhuncima. Ne znam kako, ali košara je inače namijenjena za dvoje...

S petnaestak minuta vožnje žičarom  „uštedjeli“ smo oko 1:40 h hoda i 530 m uspona. Gornja stanica žičare je kod Rifuggia Pian Fiacconi, odakle skalinadom nastavljamo do još jednog planinarskog doma - Rifuggia Ghiacciaio (2700 m). S terase doma prekrasan je pogled u daljinu na veličanstveni Piz Boe, dolje u dolinu jezera, ali i na sam vršni dio Marmolade... Najčešći i najzanimljiviji pristup na glavni vrh Punta Peniu kružna je kombinacija dvaju smjerova - po "ferati" zapadnim grebenom gore, a po ledenjaku dolje. 



Doljnja stanica žičare



Teatralna vožnja žičarom



Neki gore, neki dole...



Uz gornju postaju žičare - Rifugio Pian dei Fiancconi (2626 m)



Pogled na veličanstveni Piz Boe i gornju postaju žičare



Rifugio Ghiacciaio Marmolada (2700 m)

Vodič već u startu mijenja plan. S obzirom na najavu lošeg vremena u popodnevnim satima odlučuje se za uspon i silazak po ledenjaku, kako bismo dobili na vremenu. Nekoliko trenutaka smo u potrazi za stazom, kojom ćemo se što više popeti po stijenama i na taj način skratiti put po ledenjaku. Markacija na ovim visinama više nema… Najmlađi i najneiskusniji član sam ove ekipe. Oni ostali mogu se pohvaliti moćnim usponima na Mount Blanc, Gross Glockner, Gran Paradiso… Znači, u dobrom sam društvu!

Dolazimo do ruba ledenjaka, gdje stavljamo dereze na gojzerice i uzimamo cepin u ruke. Napetost raste... Ali opet, nekako sam smirena, kao da mi ne predstoji moje prvo „gaženje“ ledenjaka. Organiziramo se u dva naveza. Treća sam u navezu, ispred mene su vodič Boris i Lili, a iza je Željko. Drugi navez čini „Mt. Blanc ekipa“, pa mu to postaje i „službeni“ naziv. Sve što sam uvježbala po strmoj travnatoj padini pokraj kuće sada je trebalo pretočiti u prve korake po pravom ledenjaku. Ispočetka sam nekoliko puta ponavljala u sebi - pazi Kristina da ti dereze na zapnu jedna za drugu, pazi da ne staneš na uže naveza! Ali već nakon nekoliko prvih, malo nesigurnih i čudnih koraka, osjećala sam se ugodno i sigurno na ledenjaku, kao da se ledenjak, dereze i ja „družimo“ već godinama.



Početni uspon po stijenama



Počinje ledenjak



U navezu priječimo ledenjak



Selfie na ledenjaku

Dobro napredujemo. Malo sam čak i iznenađena kako bez ikakvih problema hodam s derezama po strmoj bijeloj ledenoj plohi. Za mene je to bio poseban doživljaj i želim ga što prije ponoviti. U kratkim pauzama pri usponu uspijevam napraviti i nekoliko fotografija. Okruženje je veličanstveno, a posebno nenadmašni Piz Boe, koji u daljini kao da izranja iz zelenila okolnih planina.

Prolazimo uz mnoge ledenjačke pukotine, nastale kao posljedica otapanja ledenjaka uslijed globalnog zatopljenja. Ledenjak Marmolade u dosta je lošem stanju, a pukotine su i najveća prijetnja sigurnom usponu. Zato se penjemo u navezu, jer u slučaju da netko iz naveza upadne u pukotinu ostatak ekipe uz pomoć konopa i cepina može ga zadržati. Uspješno smo za oko sat i pol vremena prešli ledenjak i dokopali se kopnih stijena. Dereze i cepin spremamo u ruksake. 



Pogled s ledenjaka na Piz Boe (3152 m)



Penjanje u navezu



Dolazak do kopne stijene



Pogled na ledenjak

Uspinjemo se dalje kroz vrlo strmi stjenoviti žlijeb, koji je osiguran sajlama, do grebena na sjevernoj strani planine. Ova mala „feratta“ od 15-tak minuta lagano je ispostavljena, ali ipak nije tehnički previše zahtjevna. Odozgo je pogled na ledenjak, kojim smo netom prošli bio je fascinantan.

U trenutku kad mi se napokon u videokrugu našao metalni križ na vrhu Marmolade srce mi je odmah jače zakucalo, a uzbuđenje u meni naraslo do vrhunca. No, potrebno je još „odvaliti“ završni grebenski uspon po snijegu i ledu.



Po stjenovitoj okomici osiguranoj sajlama



Na izlazu iz žlijeba



Konačno križ u videokrugu




Završni uspon vodi zasnježenim i zaleđenim grebenom

Iako smo u startu krenuli grebenom samo s cepinom, bez dereza, zbog ledene i skliske staze vodič ubrzo zahtjeva stavljanje dereza na gojzerice. Greben nije toliko zahtjevan kao ledenjak, ali na ovakvim uvjetima, usprkos idealnim vemenskim prilikama, opreza nikad dovoljno.

Putem srećemo i grupu talijanskih planinara, koja se u navezu spuštala s vrha. Nakon što su doznali da smo iz Fiume (Rijeke) ponosni su nam pokazali svoje znanje hrvatskog jezika – „Pivo, pivo!“. Pri vrhu snijega ima sve manje te ponovno skidamo dereze i nastavljamo uspon  po ugodnom siparu. Nakon samo nekoliko minuta laganog penjanja dolazimo na najvišu točku „dolomitske kraljice“ – Punta Peniu (3343 m). 



Pomoću cepina i dereza po ledenom grebenu



Pogled unatrag



Oduševljenje na ledenom grebenu



Još nekoliko minuta do križa

Stojim na vrhu, kraj visokog metalnog križa. Osjećaj koji me tada obuzeo je neopisiv. Trebalo mi je nekoliko trenutaka da shvatim da li još uvijek sanjam moju "kraljicu" ili je ovo ipak trenutak kojim je još jedan moj planinarski san pretvoren u stvarnost. Fotografiramo se podno križa, penjemo se na križ, grupno, pojedinačno…, a na našim ozarenim licima ponos i široki osmjeh „od uha do uha“.

Uživamo u veličanstvenim vidicima i još uvijek sunčanom vremenu. Usprkos velikoj visini uopće nam nije hladno. Uspjela sam popeti svoj najviši vrh dosad, ali već sad znam da želim još barem malo više... I pri ovom usponu razmišljala sam vrlo pozitivno i s velikim motivom, ali uvijek uz poštovanje prema planini, dokazala prvenstveno sebi da kad nešto zaista želiš onda je to upornošću moguće i ostvariti.



Metalni križ i betonski stup na vrhu Marmolade



Ekipa na vrhu



Punta Penia (3343 m) i malo više

U neposrednoj blizini vrha stoji naizgled trošna i neugledna planinarska kuća Rifugio Capanna Punta Penia. Ovaj objekt obložen limenim pločama prvotno su izgradili planinarski vodiči krajem 40-tih godina prošlog stoljeća, a kasnije je nadograđen i koliko toliko prilagođen današnjim potrebama. Osim ugostiteljskog dijela nudi i noćenje za 9 osoba i to u „najvišim“ krevetima u Dolomitima!

Pogledi su lijepi na sve strane… Odavde se vidi veći dio čarobnih Dolomita, a kad pogodite pravo vrijeme pogled seže sve do mora. Tu tik do nas je i nešto niži vrh Marmolade – Punta Rocca (3250 m). To je najviša točka skijališta na kojoj se nalazi veliki objekt s postajom gondolske žičare. Naši pogledi sve više skreću dolje prema ledenjaku koji još jednom moramo prehodati.  



Pogled s vrha na planinarski objekt



Rifugio Capanna Punta Penia 



Čarobni Dolomiti



Punta Rocca (3250 m) s postajom gondolske žičare



Pod nama ledenjak i jezero

Kako je bilo na povratku u dolinu i kakve nam sve zamke krije ledenjak Marmolade čitajte u slijedećem postu... Do tada lijepi pozdrav...

 

Orjentaciona satnica:

Lago di Fedaia (2053 m) - Rifugio Pian dei Fiacconi (2626 m) ŽIČAROM ... 0:15 h 

Rifugio Pian dei Fiacconi 2626 m) - Punta Penia (3343 m) s pauzama ........ 3:30 h 

Ukupno: ..................................... 3:45 h




KissSmileKissSmileKissSmileKiss


planinarstvo @ 19:07 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Vrijeme avanture: 20. kolovoz 2016.

Veliki cilj je ostvaren! Ispenjala sam s malom, ali složnom ekipom iz PD Kamenjaka najviši vrh "kraljice" Dolomita - Punta Peniu (3343 m). Iako bi smo voljeli satima uživati na vrhu, nažalost za to nije bilo vremena. Tek smo na pola puta. Moramo se još vratiti istim putem natrag i stići zadnju žičaru. I vrijeme se polako počinje kvariti. Nad Marmoladom se nakuplja sve više oblaka, a za popodne najavljena je kiša. 

Grebenski dio staze i kratku „ferratu“ odradili smo bez ikakvih problema i eto nas ponovno na ledenjaku. Pred nama je još taj zahtjevan dio staze, a ledenjak uvijek krije neke svoje nepredviđene zamke.



Spust po sniježnom grebenu



Još jedan pogled unatrag - na najviši vrh Marmolade



Ledenjak nas očekuje



Spust po "ferrati" do ledenjaka

Stanje ledenjaka se dramatično pogoršalo… Sve se više otapa, pa djelom hodamo po bljuzgi ili čak preko manjih potoka koji se slijevaju niz ledenjak. Napeto je bilo i na zaleđenoj nizbrdici prekrivenoj rastresitim kamenitim materijalom. Vodič nam  daje dodatne upute kako koristiti cepin da uspješno svladamo i ovu prepreku. Treba zabiti prvo donji šiljak, pa rog cepina u led što i nije lako, jer se led na mjestima ponašao gotovo kao staklo i onda napraviti dva koraka derezama pa opet nešto niže zabiti cepin i tako dalje…

Pukotine su sve veće i izraženije, pa na jednom mjestu prolazimo po uskom ledenom „mostu“ između njih. Taj detalj nije bio nimalo ugodan, jer sam već zamišljala kako reagirati ako led pukne, a ja počnem upadati u pukotinu. Tražimo najbolji put za spuštanje, kako bi zaobišli pukotine, a pokušavamo se i što više odmaknuti od stijena da izbjegnemo vrlo neugodan led prekriven kamenim materijalom. 



U punoj "zimskoj opremi" kod velike pukotine



Ledeno carstvo sve se više otapa



Kratka stanka usred ledenjaka



Ledenjak na padinama Marmolade



Brojne pukotine u ledenjaku

Trudili smo se što brže spustiti s ledenjaka zbog straha da naš navez ne pokupi grupa Španjolaca, koja se spuštala iza nas, a nisu baš spretno koristili „zimsku opremu“. Dok je naš navez relativno dobro napredovao, drugi navez - „Mt Blanc ekipe“ imao je ozbiljnih problema. Jedan od članova naveza imao je čestih problema sa automatskim derezama, koje su mu su otkopčavale.

U jednom trenutku počeo se kotrljati padinom, ali je ostatak ekipe uspješno primijenio metodu spašavanja i zaustavio klizanje naveza. Na kraju, sve je dobro završilo, tek manja ogrebotina… Uspješno smo se spustili s ledenjaka i pospremili naše cepine i dereze u ruksak, jer naša ledena pustolovina je završila. 



Pukotine u ledenjaku sve su veće



"Mostić" se nije odronio



Izbrazdani ledenjak



Drugi navez - "Mt. Blanc ekipa"



Ledeni dio pustolovine je završio

Spuštamo se po stjenovitim pločama do doma Rifugia Pian dei Fiacconi, gdje se ukrcavamo na žičaru, koja će nas odvesti do doline jezera. Uživam u posljednjim pogledima na „kraljicu“ i osjećam se ponosno, jer sam ispunila svoju veliku želju i ostvarila veliki cilj.

Ohrabrena tim ostvarenjem počela sam sanjariti o nekom budućem velikom cilju..., a tek su me povici redara da moram iskočiti iz košare žičare spustili ponovno na zemlju! Eto, skoro sam nastradala na samom kraju…

Čim smo se pospremili u autobus za povratak kući počela je padati kiša. Ali, sada i tako nije važno, moje druženje s "kraljicom" uspješno je završeno...



Po stjenovitim pločama



Žičarom u dolinu jezera



Ulaskom u autobus počela je kiša

Hvala vodiču Borisu i cijeloj ekipici iz PD Kamenjak što su mi omogućili ostvarenje još jednog planinarskog sna!

Prošla je već skoro godina od ove moje prve „ledene“ avanture i sada dobro znam koji je moj slijedeći san, moj slijedeći cilj… Ali za sada će to biti samo moj san…

 

Orijentaciona satnica:

Punta Penia (3343 m) - Rifugio Pian dei Fiacconi (2666 m) .... 2:40 h

Rifugio P. d. Fiacconi - Lago dei Fedaia ŽIČAROM ................. 0:15 h 

     Ukupno: ....................................... 2:55 h




planinarstvo @ 06:10 |Komentiraj | Komentari: 0
Glazba
Nema zapisa.
Nema zapisa.
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Brojač posjeta
206583
Završene obilaznice dosad
 
Index.hr
Nema zapisa.