Moj planinarski dnevnik
Planine
Blog
četvrtak, srpanj 30, 2009


Vrijeme avnture:14.06.2009.


Nakon sat vremena izležavanja u gustoj travi Vaganskog vrha kratko se spuštamo strmom padinom u njegovo podnožje i nastavljamo pješačenje utabanom stazom između dubokih ponikvi. Sv. Brdo stalno nas gleda iz daljine… S lijeve strane ostaju Golići (1723 m), a na njih se nastavlja stožasti Segestin (1715 m) koji se strmo ruši prema Lici. Desno su dva vrha primorskog niza - Brundo (1710 m) i Liburnija (1705 m), iako lako dostupni, uspon na njih ostavljamo za neku drugu prigodu.
 

Kratki spust u podnožje Vaganskog vrha (u daljini Sveto brdo)


Pogled unazad - jedva primjetna staza obronkom Vaganskog vrha 


Utabanom stazom prema podnožju Golića


Primorski vrhovi Velebita


Vrh Segestin pred nama, a vrh Svetog brda tek se nazire u daljini

Penjemo se, pa spuštamo, provlačimo kroz klekovinu, obilazimo ponikve, pješačimo padinama okolnih vrhova... Stazi kao da nema kraja…

Uz stazu, u podnožju Malovana stoje kameni Malovanski stanovi, kao spomen nekadašnjem zanimljivom polunomadskom životu stočara na Velebitu, koji se vjerojatno više nikad neće obnoviti. 

x
Probijanje kroz klekovinu


Staza se stalno penje i spušta

x
Nakratko se otvara pogled prema Lici


Cvijeće ukras Velebita


Malovanski stanovi - spomen na polunomadski život stočara

Staza se sada lagano uspinje do podnožja Malovana (1709 m). Odmaramo na jednom prijevoju i uživamo u lijepom prirodnom okruženju. Sunce se barem povremeno skriva iza oblaka, a povjetarac s vremena na vrijeme lagano puše, što predstavlja ugodno osvježenje na ovom dugom putovanju uzdužnom stazom Južnog Velebita.

Pod Malovanom se odvaja obnovljena i od mina očišćena staza prema Bunovcu u Lici. Dolazimo i do spomen ploče planinaru i speleologu Ozrenu Lukiću - Luki, koji je ovdje ubijen iz zasjede u Domovinskom ratu 1992. godine. Po njemu je najdublja jama Velebita dobila ime – Lukina jama.


Vaganski vrh ostaje u daljini 


Stožasti Malovan (1709 m)


Odmor na prijevoju 


Križanje pod Malovanom - staza do Bunovca očišćena od mina


Planinarska staza u podnožju Malovana


Sjećanje na ubijenog časnika HV i speleologa Ozrena Lukića

Nastavljamo dalje grebenom do mjesta kada planinarska staza iznenada prelazi na primorsku stranu. Pogled na more i Paklenicu predstavlja pravo osvježenje za naše oči. Zastajemo nekoliko trenutaka na vidikovcu, uživamo u pogledu i skupljamo snagu za nastavak puta prema Svetom Brdu. Pozdravljamo se sa jednom grupom planinara iz Siska, koja se kreće u suprotnom smjeru. To je bila jedina grupa planinara koju smo sreli na grebenskoj turi od Vaganskog vrha do podnožja Svetog Brda.

Uzdužni put nas dalje vodi preko kamenjara i sipara Zala ploče, a potom se lagano spušta u Čičinu dolinu, gdje se odvaja staza prema Ivinim vodicama. Od križanja, uglavnom položita planinarska staza  prolazi travnatim obroncima okolnih brda od kojih je najviši još jedan Babin vrh (1723 m). Put je praćen lijepim vidicima prema moru, a povremeno se otvara i pogled na vršnu stijenu Vlaškog Grada.



Pogled na prijeđeni put - u sredini Vaganski vrh


Vidikovac na primorskoj strani - otvara se pogled prema moru


Ekipa iz Siska kreće se u suprotnom smjeru od našeg


Preko kamenite Zala ploče


Sveto brdo je ipak sve bliže


Upozorenje na ostavštinu Domovinskog rata na Čičinoj dolini


Križanje na Čičinoj dolini - nastavljamo ravno prema Svetom brdu


Pogled na vršnu stijenu Vlaškog Grada i more



Konačno smo u podnožju Svetog brda. Slijedi odmor i priprema za završni uspon. Ležim i gledam u Sveto brdo, njegovu strmu travnatu padinu i usprkos umoru jedva čekam da krenem na vrh. Iako smo bez teških ruksaka, koje smo ostavili na prijevoju, sporo se penjemo prema vrhu. Nakon 40-tak minuta napornog uspona na vrhu smo Svetog brda. Prelijepo i nezaboravno… 


Po travnjacima prema Svetom brdu


Odmor pred završni uspon - na prijevoju ispod Svetog brda


Njegovo veličanstvo - Sveto brdo


Završni uspon bez ruksaka na leđima


Nadomak vrha


Vrh Svetog brda - kamena glavica djelom pokrivena travom


Sveto brdo (1751 m) - ploča sa 10 Božjih zapovjedi

Stajati na vrhu Svetog brda je neopisiv osjećaj, uživam u pogledima na sve četiri strane svijeta. U daljini Vaganski vrh, ispod mene Paklenice, more, otoci, Zadar, Ravni kotari, Crnopac, Lika, a iznad mene plavetnilo neba prošarano bijelim oblacima. To je najljepša nagrada za svaki napravljen korak, za sav uložen trud, za svaku kap prolivenog znoja… Poziram pokraj križa, pokraj puknute ploče sa 10 Božjih zapovjedi, fotografiramo vidike na sve strane… Naravno, sa posebnim zadovoljstvom udaram žig u svoje planinarske dnevnike!


Pogled na prijeđeni dio puta - od Vaganskog do drugog Babina vrha


Uživanje u prekrasnim vidicima


Bijeli križ i pogled prema moru


Vidici koji oduševljavaju - u daljini stijene Crnopca


Sa sjeverne strane Lika 


Križ i Novigradsko more


Tata i ja kod križa na Svetom brdu


Žig i upisna knjiga pod vrhom

Treba krenuti dalje, spustiti se do skloništa pod Vlaškim Gradom, koje smo izabrali za naše odredište drugog dana naše avanture Južnim Velebitom…


O skloništu i vrhu Vlaški Grad čitajte u sljedećem 5. nastavku.  



Orijentaciona satnica (bez stajanja, za umorne planinare):




Vaganski vrh – Odvojak za Bunovac .......... 1 h 30 min


Odvojak za Bunovac – Čičina dolina .......... 1 h 40 min

Čičina dolina – Sveto brdo ....................... 1 h 30 min

                                                      Ukupno:.. 4 h 40 min


          



planinarstvo @ 21:29 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Glazba
Nema zapisa.
Arhiva
« » kol 2014
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
173854
Anketa
Kako vam se sviđa moj blog?



Završene obilaznice dosad
 
Index.hr
Nema zapisa.